67 je previše, znanstvenici iznijeli argumente

06.04.2019.

Za očekivati je da će podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu na 67 godina, dovesti do još većeg broja prijevremenih umirovljenika, nižih mirovina i širenja siromaštva

Piše: E. Vlahović Žuvela

(Prviplan.hr) Razdoblje rasta udjela prijevremenih mirovina poklapa se s razdobljem neprestanih mirovinskih reformi. Od 1998. zakon o mirovinskom osiguranju mijenjao se čak 26 puta, dakle više od jednom godišnje, što samo po sebi govori da hrvatske vlade mirovinskom sustavu pristupaju bez jasne ideje i ciljeva te bez previše pameti.

 

Za očekivati je da će podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu na 67 godina, dovesti do još većeg broja prijevremenih umirovljenika, nižih mirovina i širenja siromaštva, zaključak je konferencije koju su jučer organizirali sindikati okupljeni oko inicijative ’67 je previše’ i Zaklada Fridrich Ebert Zagreb. Zaključak se temelji na istraživanjima znanstvenika koji se bave mirovinskim sustavom i tržištem rada.

 

 

Tranzicijski trošak prebačen je na mirovinski sustav

 

Glavni uzroci nepravednosti sustava kriju se u tome što je glavnina tranzicijskog troška prebačena na mirovinski sustav kroz masovno umirovljenje. To je uz zaoštravanje uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu, visoku nezaposlenost, loš odnos poslodavaca prema radnicima starijima od 50 godina, loše zdravlje i nedostatak ekonomske sigurnosti dovelo do toga da je danas svaki peti umirovljenik u prijevremenoj mirovini, po čemu je Hrvatska neslavni rekorder u Europi.

 

Istraživanje Marijane Bađun s Instituta za javnefinancijepokazalo je da udjel prijevremenih mirovina od 1995. kontinuirano raste te da je krajem 2018. dosegnuo 20 posto. Ako se tome pribroje invalidske mirovine, koje su također oblik prijevremenog umirovljenja, dolazi se do toga da je 40 posto svih hrvatskih umirovljenika ranije otišlo u mirovinu.

 

“Samo jedan posto umirovljenika u prijevremenu mirovinu je otišlo zato što je to željelo. Zbog lošeg zdravlja otišlo je 20 posto, a čak 19 posto zato što su im umirovljenje uz otpremnine ponudili poslodavci”, kazala je Bađun i pojasnila da gospodarski slabije razvijene zemlje i zemlje s visokom nezaposlenošću imaju veći udjel prijevremenih mirovina.

Izvor: Marijana Bađun, IJF

 

 

U penziju idu jer moraju, ne zato što žele

 

Rješenja za duži ostanak na tržištu rada treba tražiti u poboljšanju uvjeta na tržištu rada te poboljšanju zdravstvene i socijalne politike, smatra Bađun koja je loš institucionalni okvir ilustrirala položajem žena u 50-ima, “sendvič generacije” kojoj se s jedne strane povisuje dob za starosnu mirovinu, a s druge strane svaljuje na leđa skrb o unucima i starijim roditeljima jer ni za jednu tu skupinu ne postoje kvalitetna javna skrb.

 

Istraživanje Bađun pokazalo je među ostalim da bi 37 posto sadašnjih zaposlenih i samozaposlenih starijih od 50 godina, a koji nemaju uvjeta za starosnu mirovinu, otišlo u penziju da može, ali isto tako da bi većina ostala raditi duže, kada bi imali opciju rada.

 

“Dvaput je veća vjerojatnost da će u prijevremenu mirovinu otići oni koji rade u privatnom sektoru, što govori o velikom jazu između privatnog i javnog sektora. Na odluku o umirovljenju utječu nesigurnost posla, niska kvaliteta života, loše zdravlje, niže obrazovanje i bračni status, ali ne i nizakdohodakkao što se obično misli”, kazala je Bađun i naglasila da su ljudi pri odlučivanju vrlo racionalni. Dobro će, naime, izvagati što im se financijski isplati s obzirom na trenutačne i očekivane uvjete.

Zvonimir Galić, Marijana Bađun i Velibor Mačkić

 

 

Kvaliteta radnog života u padu, osobito pogođeni +50

 

Zvonimir Galić s Filozofskog fakulteta, koji je istraživao kvalitetu radnog života poslije 50., upozorio je da hrvatski radnici po mogućnosti da na poslu zadovolje ključne psihološke potrebe sve više zaostaju ne samo za radnicima u razvijenim zapadnim članicama EU nego i za istočnim članicama, osobito od 2015. godine.

 

Pokazalo se da su hrvatski radnici, osobito stariji, najnezadovoljniji u EU i da se to nezadovoljstvo samo povećava, što može utjecati na manju motiviranost na poslu, promjenu posla i na odluku o ranom umirovljenju.

 

Razlozi velikog nezadovoljstva naših radnika kriju se prije svega u ekonomskoj nesigurnosti, ali i u lošim socijalnim odnosima na poslu, osjećaju da ne rade koristan posao te isključivanju iz donošenja odluka, odnosno zbog niske autonomije u radu.

 

“Pad autonomije radnika u Hrvatskoj, osobito starijih, je poražavajući. Za razliku od članica EU17, u kojima stariji radnici dobivaju sve veću mogućnost donošenja odluka jer se cijeni njihovo iskustvo i mišljenje, u Hrvatskoj se događa obratno. Isključuje ih se iz procesa odlučivanja”, upozorio je Galić i dodao da je naglasio kako ekonomsku sigurnost ne možemo brzo mijenjati, ali se brzo može popraviti poticajnost radne okoline.

 

 

Duboko nepravedna reforma

 

Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kazao je da je aktualna mirovinska reforma duboko nepravedna jer će u dugom roku oštetiti veliki broj građana.

 

“Cilj Europske unije je postići rast zaposlenosti iz iznad rasta BDP-a, a mi to ovom reformom nećemo postići. Problem je fiskalni i ne treba ga prebiti preko mirovinskog sustava, već treba reformirati tržište rada”, rekao je Mačkić i dodao da se reformom vraća kotač unatrag, na štetu onih koji sada rade.

 

Podsjetio je da je EK za mirovinsku reformu preporučila tri mjere: podizanje granice za umirovljenje, jaču penalizaciju prijevremenih mirovina te usklađivanje mirovina po posebnim propisima s općim uvjetima. “Sve je napravljeno osim treće mjere. Zna se tko su gubitnici, a tko dobitnici mirovinske reforme”, zaključio je Mačkić.

 

Pročitajte i ovo:

EK: Hrvatski mirovinski sustav je socijalno i politički neodrživ