BRANKO PODGORNIK Od vlada se traži da pokrenu svojevrsni New Deal

21.09.2019.

IZA POZORNICE

Autor: Branko Podgornik

KOLUMNA Rušenje temeljnih europskih pravila štednje nije realno očekivati, jer su ona zapisana u Paktu za stabilnost EU-a, koji zabranjuje proračunske deficite veće od 3 posto BDP-a i slično. Članice Unije zasad nisu spremne mijenjati taj pakt. Ali politika proračunske štednje našla se na opravdanom udaru sa svih strana, pa se može očekivati traženje »rupa u zakonu«

 

(Novilist.hr) Nije samo hrvatska Vlada pod pritiskom da otvori proračunske slavine. Dugogodišnja stroga proračunska štednja našla se na meti nezapamćeno oštrih kritika u cijeloj Europskoj uniji, i to iz vladajućih krugova.

 

Dok sindikati od Banskih dvora traže povećanje plaća liječnicima, učiteljima i ostatku javnog sektora, u Uniji je proračunsko škrtarenje na udaru zbog širih razloga. Kritičari traže da vlade pokrenu velike proračunske poticaje, svojevrsni New Deal, kako bi doskočile puzajućoj ekonomskoj recesiji, koja se uvlači u gospodarstvo Njemačke i ostatak Europe.

 

Vlade nemaju puno izbora. Potvrđuju to i guverneri najvećih središnjih banaka na Zapadu, koji su u američkom Jackson Holeu u kolovozu iskreno priznali da su pred novom recesijom nemoćni. Ti ljudi koji su u krizi iz 2008. pokrenuli opsežno monetarno popuštanje, koji su nemilice tiskali novac i spuštali kamate prema nuli, sada priznaju da se to njihovo oružje potrošilo. U borbi protiv recesije, kažu, štafetu trebaju preuzeti države, koje će - prema starom kejnezijanskom receptu - povećati javne investicije kako bi izvukle gospodarstvo iz gliba.

 

To se posebice tiče Unije, u kojoj su države u prošloj krizi stajale po strani. Umjesto da povećaju potražnju i potiču gospodarstva, vlade su se pogrešno bacile na strogu proračunsku štednju, koja je - prema ocjeni MMF-a - u eurozoni pogoršala stanje i izazvala dodatnu recesiju iz 2012. godine. Proračunsko škrtarenje u krizi povećalo je nezaposlenost, proširilo populizam i produbilo političke podjele u Uniji.

 

Unatoč nemoći pred novom recesijom, Europska središnja banka (ESB) prošlog tjedna ipak je tvrdoglavo pokrenula novi val monetarnog popuštanja. Iako njezin stari val popuštanja, pokrenut 2015. godine, više ne daje rezultate, predsjednik ESB-a Mario Draghi odlučio je pritisnuti gas do daske, najavljujući dodatno sniženje kamata, s minus 0,4 na minus 0,5 posto. Najesen će obnoviti tiskanje novca od 20 milijardi eura mjesečno, radi kupnje državnih obveznica.

 

Draghijev potez izazvao je nezapamćeni otpor središnjih banaka Njemačke i Nizozemske, čak i Francuske. Kritičari tvrde da je Draghi pretjerao i da će negativne kamate izazvati više štete nego koristi, jer će poslovne banke gurnuti u gubitke. Negativne kamate pogodit će zemlje koje najviše štede, poput Njemačke, a koristit će prezaduženima poput Italije i Grčke, kojima će olakšati teret dugova. Promatrači vjeruju da je Talijan Draghi na kraju mandata namjerno povukao taj potez kako bi Njemačku stjerao u kut. Tvrdeći kako je »krajnje vrijeme da vlade preuzmu odgovornost«, Draghi želi prisiliti bogate i štedljive države, koje plivaju u viškovima, na pokretanje javnih investicija. Čak i ako investicije prouzroče rast javnog duga, vlada u Berlinu, primjerice, više nema puno izgovora, jer su kamate na njezino zaduživanje pale ispod nule.

 

Draghi nije osamljen u žestokom pritisku na Njemačku, koja je za mandata bivšeg ministra financija Wolfganga Schäublea postala tvrđava i svjetionik europske politike okrutne štednje. Već mjesecima istu kampanju vode dužnosnici MMF-a, OECD-a, neki članovi Europske komisije, ali i buduća predsjednica ESB-a Christine Lagarde. Draghijeva nasljednica je Europskom parlamentu otvoreno je rekla da »nije čarobnjakinja« i da središnja banka očekuje pomoć državnih proračuna, i to najbogatijih.

 

Ipak, nisu realna očekivanja da će se njemačka tvrđava štednje pod orkestriranim međunarodnim pritiskom srušiti. Istina, mnogi u Berlinu žele otvoriti proračunske slavine. Ministar financija Olaf Scholz razmatra izdvajanje dodatnih 50 milijardi eura za investicije. No, u Njemačkoj i dalje prevladavaju zagovornici stroge štednje, pa tek treba vidjeti što će vlada Angele Merkel idućih tjedana odlučiti. Nizozemska vlada, po svemu sudeći, uslišat će Draghija i povećati proračunske poticaje u idućoj godini.

 

Rušenje temeljnih europskih pravila štednje nije realno očekivati, jer su ona zapisana u Paktu za stabilnost EU-a, koji zabranjuje proračunske deficite veće od 3 posto BDP-a i slično. Članice Unije zasad nisu spremne mijenjati taj pakt. Ali politika proračunske štednje našla se na opravdanom udaru sa svih strana, pa se može očekivati traženje »rupa u zakonu«. Vlade Španjolske i Italije, primjerice, prošlog su tjedna zatražile da se državne investicije više ne uračunavaju u proračunske deficite, samo da mogu povećati javna ulaganja. Neovisno o strogom stajalištu Njemačke ili Nizozemske, izgledno je da će proračunska disciplina u članicama EU-a pod pritiskom prijeteće recesije popuštati.

 

Pogodite, uostalom, što će neka nacionalna vlada učiniti ako se suoči s recesijom i pritiskom javnosti da je riješi. Hoće li se držati europskih pravila o štednji, ili će popustiti vlastitim biračima? A njima je stezanja remena već puna kapa.