'Imaš drvenu klupu, bunt ključeva i jednu košulju u pet godina'

19.06.2019.

BUNT PRAVOSUDNIH POLICAJACA

Samo u Remetincu nedostaje 70 ljudi, pa se jedan pravosudni policajac brine i za 150 zatvorenika. Plaće su od 3000 do najviše 5100 kuna za policajca s 35 godina staža

AUTOR Ivana Jakelić

(VEČERNJI LIST) – Kao da smo u srednjem vijeku. Jedino što, u odnosu na srednji vijek, zatvorenici nemaju kuglu oko noge.

 

Imaš drvenu klupu ili stolac, željezna vrata i bunt ključeva – slikovito stanje u hrvatskom zatvorskom sustavu opisuje Jelenko Krešo, jedan od dopredsjednika Sindikata pravosudne policije Hrvatske (SPPH).

 

 

Sukobi i bjegovi

 

Zbog teških uvjeta, materijalnih i sigurnosnih, u kojima godinama rade, pravosudni policajci su prošli tjedan pred zatvorom u Remetincu održali desetominutni prosvjed “Ovako više ne ide”. Njih dvjestotinjak htjelo je mjerodavnima iz Ministarstva pravosuđa i Uprave za zatvorski sustav ukazati na probleme koji ih muče. A tih problema ima jako puno.

 

– Pravosudni policajac koji ima 35 godina staža i dodatak na plaću od 30 posto ima plaću od 5100 kuna. Plaća vježbenika koji radi u osiguranju pravosudnih tijela (OPT) s dodatkom od 10 posto je3100 kuna. Ljudi je malo, gotovo u svim zatvorima i kaznionicama fali ljudi, samo u Remetincu nedostaje 70-ak ljudi. U takvim uvjetima, posao je teško organizirati jer jedan pravosudni policajac ponekad vodi računa o oko 150 zatvorenika. Kada se raspiše natječaj kojim se traži popunjavanje 20-ak radnih mjesta, na njega se javi jedva 10 ljudi, a na testiranje ih dođe još i manje. A nekad se na raspisani natječaj za 20-ak radnih mjesta javljalo i do 500 ljudi– nabraja Armin Tatarević, predsjednik SPPH-a, probleme s kojima se godinama suočavaju pravosudni policajci.

 

Njihov posao, koji prema nekim istraživanjima spada među najstresnija zanimanja, dodatno je otežan stavom njihovih šefova, koji nemaju sluha za probleme s kojima se suočavaju. To posebno dolazi do izražaja u incidentnim situacijama, kada su pravosudni policajci meta napada zatvorenika. U SPPH tvrde da se napadi na pravosudne policajce vode kao verbalni, ne fizički, a tvrde i da se incidenti u zatvorima zataškavaju. Za sukobe među zatvorenicima, pokušaje bijega, pokušaje samoubojstva i slične incidente javnost dozna rijetko, odnosno kada oni nađu načina da se probiju izvan zatvorskih zidina. O takvim stvarima baš se ne priča u javnosti, što je prema stavu SPPH jedan od problema, koji za posljedicu ima ugrožavanje sigurnosti pravosudnih policajaca te svih koji rade unutar zatvorskog sustava.

 

– Nedavno je u zatvoru u Splitu napadnut pravosudni policajac, a problem je riješen tako da je zatvorenik koji ga je napao prvo premješten u Glinu, pa u Lepoglavu, pa u Bolnicu za osobe lišene slobode (BOLS). Na svim tim mjestima taj je zatvorenik radio probleme te je također napao pravosudne policajce. Za to nije sankcioniran. U takvim se situacijama, umjesto podnošenja kaznene prijave zbog napada na službenu osobu, zatvorenicima oduzimaju neke pogodnosti, kao što je zabrana pisanja pisama ili kupovanja namirnica u kantini. No u većini slučajeva takvi zatvorenici niti pišu pisma niti imaju novca na računu, pa ih kažnjavate tako da im oduzmete pogodnosti koje oni zapravo ne koriste – objašnjava Krešo apsurdnosti s kojima se on i njegovi kolege susreću.

 

 

KPZ Zenica uzor o kojem sanjaju

 

I nisu to jedine apsurdne situacije. Jer što reći na činjenicu da pravosudne policajce koji svaki dan dolaze u doticaj sa zatvorenicima, od kojih su neki teški ovisnici o drogi, uopće ne testiraju nahepatitis? Ili na situaciju u kojoj jedan pravosudni policajac treba 150-orici zatvorenika podijeliti terapiju, određenu kao mjeru odvikavanja od ovisnosti te prekontrolirati je li ju je svaki zatvorenik popio. Kad se tome doda da zatvori uglavnom nisu klimatizirani, da pravosudni policajci u pet godina dobiju samo jednu ljetnu košulju, da im nedostaje vozila i komunikacijskih veza, da pojedini zatvori već godinama nemaju pse za detekciju droga ili da je ukinuta pravosudna interventna postrojba, koja je radila na dobrovoljnoj osnovi pa joj ni jedna lipa nije plaćena za posao koji obavlja, jasno je da nam je zatvorski sustav u nemalim problemima.

 

– Kada god se u zatvorima nešto dogodi, krivi su pravosudni policajci. A nitko ne pita u kakvim uvjetima, ponekad i opasnim, radimo. Za jesen planiramo veliki prosvjed, na kojem ćemo još jednom pokušati ukazati na sve probleme koji nas muče. Nadajmo se da će nas netko saslušati i shvatiti da ovako više ne ide – kaže Tatarević.

 

On i njegovi kolege žele bolje i sigurnije radne uvjete, kakve imaju njihovi kolege u BiH. I on i Krešo prepričavaju kako je organiziran život uKPZ Zenica, najstrožem zatvoru u BiH.

 

Kažu da je tamošnji odjel maksimalno siguran, rezerviran za zatvorenike koji su velik sigurnosni rizik, cijeli je pod videonadzorom i ima neprobojno staklo. Kada se jedna ćelija otvara, druge su blokirane, čime je mogućnost napada napravosudne policajce svedena na minimum. Uvjeti su to rada o kojima naši pravosudni policajci za sada mogu samo sanjati te se usporedo nadati da se za vrijeme njihova radnog vremena neće dogoditi neki incident većih razmjera.