KAKO ZADRŽATI RADNIKE Rumunjska povećala plaće za 15 posto, a Hrvatska za 4,9 posto

10.10.2017.

KRIZA ZBOG ISELJAVANJA

Autor: Branko Podgornik

Rumunjska vlasti odlučile su svim zaposlenima u javnom sektoru povećati plaće za 25 posto od početka iduće godine. Iskusnija medicinska sestra zarađivat će najmanje 1.000 eura mjesečno, liječnici bez radnog iskustva najmanje 1.300 eura, a kirurzi i sveučilišni profesori po nekoliko tisuća eura. U sljedećih pet godina plaće deficitarnih kadrova u Rumunjskoj će se udvostručiti

(Novilist.hr) ZAGREB Gotovo sve zemlje srednje Europe ove je godine zahvatio val povećanja plaća zaposlenima. Rast prosječnih primanja doseže nezapamćene, rekordne razine zato što mnoge slabije razvijene članice EU-a očajnički žele zaustaviti masovno iseljavanje te spriječiti kolaps njihovih gospodarstava i javnih službi, koja ostaju bez dovoljno radnika.

 

Eksploziju plaća doživjela je Rumunjska koja je prošle godine zarade zaposlenih povećala za 12 posto, a ove godine povećava ih po stopi od 15 posto. Zbog iseljavanja, koje se lani još i ubrzalo, Rumunjska bilježi najveću krizu radne snage u povijesti, jer poduzeća i javne službe ne mogu više naći dovoljno ljudi, osobito stručnih.

 

Rumunjska vlasti odlučile su svim zaposlenima u javnom sektoru povećati plaće za 25 posto od početka iduće godine, što će državni proračun stajati dodatnih 16,5 milijardi eura, ili 8,6 posto BDP-a. Iskusnija medicinska sestra zarađivat će najmanje 1.000 eura mjesečno, liječnici bez radnog iskustva najmanje 1.300 eura, a kirurzi i sveučilišni profesori po nekoliko tisuća eura. U sljedećih pet godina plaće deficitarnih kadrova će se udvostručiti. Plaće zaposlenih u rumunjskoj vojsci već su udvostručene, i to preko noći, odlukom donesenom ovoga proljeća.

 

 

Čekanje na dozvole

 

U proteklih 25 godina, prema podacima MMF-a, bivše komunističke države u srednjoj Europi izgubile su više od 20 milijuna kvalitetnih ljudi, koji su odselili na Zapad. Lavovski dio odlazi u Njemačku koja je prošle godine »trajno« primila 900 tisuća useljenika, a još dvostruko više njih čeka na dobivanje dozvola, prema podacima OECD-a.

 

Istodobno, zemljama poput Bugarske, u kojoj se broj stanovnika nakon 1990. godine smanjio s 8,9 na 7,1 milijun, prijeti demografska i gospodarska katastrofa. Danas više Bugara (2,5 milijuna) radi u inozemstvu nego u vlastitoj zemlji (2,3 milijuna). Sličan katastrofalni trend zahvatio je Letoniju (Latvija), kojoj se u četvrt stoljeća broj stanovnika smanjio sa 2,7 na 2 milijuna. Ako se dramatičan val iseljavanja nastavi, Letonija za desetak godina »neće moći opstati kao neovisna država«, upozorio je bivši letonski predsjednik Andris Berzins.

 

Ukratko, stanje u Rumunjskoj, Bugarskoj i Letoniji još je gore nego u Hrvatskoj, koja je prosječne plaće u lipnju povećala za 4,9 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine. Nevolja s iseljavanjem nema samo Slovenija, u kojoj useljenici iz zemalja bivše Jugoslavije čine više od 15 posto stanovništva. Oni su spremni raditi za niže plaće od Slovenaca, a prosječne slovenske plaće u srpnju porasle su »samo« 2,8 posto na godišnjoj razini. U Slovačkoj su prosječne plaće u 12 mjeseci povećane za 4,8 posto, čemu su pomogli štrajkovi u automobilskoj industriji, koja je u vlasništvu stranaca. Svi navedeni podaci odnose se na nominalni rast plaća.

 

 

Pozitivan preokret

 

U Bugarskoj plaće trenutačno rastu po godišnjoj stopi od 9,9 posto, prema nacionalnom statističkom uredu. Mađarska je otišla korak dalje, pa su njezine plaće u srpnju skočile 13,1 posto u odnosu na isti lanjski mjesec. Češka je u drugom kvartalu povećala plaće za 7,6 posto, što je u zemlji dovelo do rasta kupovne moći kakav nije zabilježen 10 godina, prema ocjeni češkog statističkog ureda. Češka ima najmanju nezaposlenost u EU-u, ali se njezina poduzeća žale da više ne mogu naći dovoljno radnika.

 

Sličan je razvoj događaja i u Poljskoj, u kojoj svako drugo poduzeće ne može naći odgovarajuću radnu snagu, pa zemlja masovno uvozi radnike iz Ukrajine. Plaće Poljaka porasle su u lipnju 6 posto na godišnjoj razini. Međutim, to nije jedina povišica koju su dobili. Već dvije godine poljske obitelji dobivaju 115 eura državne subvencije mjesečno za svako dijete nakon prvorođenog, sve dok ne postane punoljetno.

 

– Ukratko, da bi mladi ljudi ostali kod kuće, više nije važno samo osigurati im zaposlenje, nego i pristojan rast plaća. Najčešći razlog za iseljavanje nije nedostatak radnih mjesta, nego to što su plaće u drugim zemljama osjetno veće – rekao je nedavno našem listu Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. Veće plaće traže i Savez samostalnih sindikata Hrvatske, sindikati javnih službi, a osobito liječnici i medicinske sestre koji u dugačkim povorkama napuštaju Hrvatsku.

 

Pozitivan preokret u nagrađivanju radnika u 11 zemalja srednje Europe uslijedio je nakon što su njihove plaće nakon krize iz 2008. godine počele osjetno zaostajati za zapadnom Europom. Najdramatičniji pad realnih mjesečnih zarada zabilježen je u Hrvatskoj, u kojoj su plaće nakon početka krize pale sa 43 na 37 posto prosjeka zapadne Europe. Istodobno, stupanj razvijenosti Hrvatske pao je sa 40 na 39 posto prosjeka EU-a.

 

 

Najbolje u Sloveniji

 

Prema nedavnom istraživanju Europskog sindikalnog instituta (ETUI), radnici u istočnim članicama EU-a zarađuju upola manje od radnika u zapadnim članicama. Najbolje stoje radnici u Sloveniji, koji zarađuju 60 posto od prosječne plaće u zapadnom dijelu Europe. Iza njih su oni u Estoniji, koji zarađuju 42 posto od prosječne plaće, a na dnu su Bugari sa samo 18 posto od prosjeka zapadne Europe.

 

Financijski stručnjaci strahuju da će eksplozija plaća u zemljama srednje Europe – osobito u javnom sektoru – dovesti do velikih proračunskih deficita te destabilizirati javne financije. Prioritet većine članica EU-a je uravnotežiti proračunske prihode i rashode, prema naputcima Europske komisije.

 

Međutim, očito je kako su zemlje iz srednje Europe procijenile da im je zadržavanje njihovih ljudi postalo važnije od politike stezanja remena, koju propagiraju službeni Berlin i Bruxelles. Ta je politika, očito, dovela do osiromašivanja stanovništva i produbljivanja socijalnih nejednakosti u cijeloj Uniji, a među novim članicama EU-a najviše u Hrvatskoj.