KOMENTAR GABRIJELE GALIĆ Vlada je neodgovorna i prema radnicima i prema poslodavcima

01.11.2018.

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA

Autor: Gabrijela Galić

(Novilist.hr) Baš kao i sve njene prethodnice, i aktualna Vlada ponaša se neodgovorno prema poslovnom svijetu. Listopad zatvara vrata, a tih šezdesetak dana do nove poslovne godine prohujat će. Svaki ozbiljan poslodavac otpočeo je pripreme za novu poslovnu godinu. No, nema još sve parametre koji će utjecati na njegove financijske planove.

 

I to posebno pogađa poslodavce u radno-intenzivnim industrijama s tradicionalno niskim, odnosno minimalnim plaćama.

 

Koliko će iznositi minimalac za iduću godinu, još nije poznato, pa tako niti poslodavci ne mogu iskalkulirati utjecaj minimalne plaće na njihove buduće troškove. Neodgovorno je to ponašanje vlasti i prema poslodavcima, ali i prema radnicima koje oni zapošljavaju. I to neodgovorno ponašanje ponavlja se iz godine u godinu.

 

Vlada planira izmijeniti aktualni zakon o minimalnoj plaći. Radni prijedlog izmjena poznat je gotovo mjesec dana. No, zakon treba proći i neku proceduru u Vladi i Saboru. I za to treba vremena. Uostalom, pristojno bi bilo i da se zainteresiranoj javnosti dade dovoljno vremena za očitovanje na zakonski prijedlog. To uvažavanje javnosti, jednako kao i socijalnih partnera koje se na konzultacije poziva tek toliko da se zadovolji forma, trenutna je vlast podigla na novu razinu. Naravno, neuvažavanja.

 

Minimalna plaća nije dovoljna ni za pokrivanje najosnovnijih ljudskih potreba. Ona je u Hrvatskoj čista socijalna kategorija. I unatoč nastojanjima sindikata da njen iznos dosegne 50 posto prosječne plaće, to se ne događa. Prosječna plaća, pak, polagano raste, što je dijelom posljedica odljeva radne snage. Minimalac taj trend ne slijedi, a sudeći prema najavljenim izmjenama u načinu njegova izračuna, neće slijediti niti u budućnosti. Pa bi minimalac s prošlogodišnjih gotovo 43 posto prosječne plaće u idućoj godini mogao pasti na nešto iznad 40 posto prosječne plaće. Dovoljno da se zadrži radna snaga u tekstilnoj ili drvnoj industriji?

 

Naravno da nije dovoljno, i naravno da bi Vlada, bez obzira na ljutnju poslodavaca, trebala napraviti značajniji iskorak i osigurati radnicima u slabo plaćenim djelatnostima dostojanstven minimum primanja. Jednako kao što bi im trebala osigurati stvarno plaćanje svih dodataka na plaću, a ne samo odabranih. Oko 25 tisuća radnika u proizvodnji tekstila, odjeće, obuće, kože te drvnoj industriji to zaslužuje.

 

No, za takvo što trebaju i ozbiljni razgovori, stvaran rad na unapređenju, kako bi administrativan jezik rekao, instituta minimalne plaće. To podrazumijeva i da se zakon o njoj ne donosi preko noći. I lani je donesen preko noći i svim je poslodavcima dana olakšica pri plaćanju doprinosa na plaću. Godinu dana je vlasti trebalo da shvati kako je to promašena mjera pa će je postupno ukinuti, a poslodavcima položaj na tržištu olakšati kroz mjere aktivne politike zapošljavanja.

 

Pitanje je koliko će koristi od toga imati radnici u radno-intenzivnim industrijama, posebno oni stariji na koje će se s pažnjom gledati jer ako ostanu bez posla, teško će naći novi. No, ti stariji radnici u industrijama s niskim plaćama danas su možda zaštićeniji nego ikada. Radno mjesto im čuva činjenica da mlađih koji bi ih mogli zamijeniti – nema.