Očitovanje NHS-a na Prijedlog izmjena Zakona o strancima

29.06.2019.

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati uputili su nadležnom ministarstvu svoje očitovanje na Prijedlog izmjena Zakona o strancima u dijelu koji se odnosi na rad državljana trećih država.
U nastavku prenosimo tekst očitovanja:
Rad državljana trećih država do sada se provodio kroz tzv. kvotni sustav. Godinama je najprijepornije pitanje visina kvota u određenim djelatnostima, jer je ista, u pravilu, bila svojevrsna lista želja hrvatskih poslodavaca, a ne stvarnog nedostatka domaće radne snage.

Odljev domaće radne snage posljednjih godina stvorio je, očekivano, problem za mnoge djelatnosti, ponajprije ugostiteljstvo i turizam, zbog pojačanih potreba u vrijeme turističke sezone, što je dovelo do dramatičnih poziva poslodavaca za novim povećanjem već ionako visokog broja kvota za uvoz strane radne snage, čemu je hrvatska Vlada, opet očekivano, spremno udovoljila. Turistička sezona naoko je spašena, ali problem ni izbliza nije riješen. S jedne strane nije riješen zato što stožerna grana hrvatskog gospodarstva ne može u tolikoj mjeri ovisiti o uvoznoj radnoj snazi (a niti hrvatsko gospodarstvo toliko ovisiti o toj grani), dok s druge strane nije riješen zato jer bazen domaće radne snage biva sustavno zaobiđen i nadomješten stranom radnom snagom, čime se stvaraju novi problemi.

 

Kvotni sustav, prema prijedlogu izmjena Zakona o strancima, zamjenjuje se novim sustavom koji, naoko, nudi strožu kontrolu, postavlja određene uvjete pred poslodavce i daje prednost domaćoj radnoj snazi, no jasno je kako i on ima svoje manjkavosti. Mišljenja smo kako test tržišta rada, kao novina u sustavu zapošljavanja stranca, predstavlja najslabiju kariku cijelog sustava. Naime, test tržišta rada ima za cilj nedostajuću radnu snagu crpsti prije svega iz nezaposlenih domaćih radnika, kroz posredovanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i uparivanje poslodavca i radnika, no upravo u dijelu uparivanja vidimo slabost. Poslodavac i radnik moraju naći zajednički jezik i ako ga ne pronađu (primjerice u visini plaće), poslodavac je slobodan zatražiti izdavanje dozvole za rad stranca. Postupak uparivanja može biti proveden na formalnoj razini i ispunjavanjem te forme poslodavac je u velikoj mjeri zadovoljio zakonske uvjete i sebi otvorio prostor za zapošljavanje stranca. Za konačni uspjeh potrebno je ispuniti propisane kriterije za dobivanje pozitivnog mišljenja HZZ-a, no to će ipak biti manji problem za njih.

Jer jedini cilj velike većine poslodavaca koji žele stranu radnu snagu je zadržati niske plaće na takvim radnim mjestima, time privući jeftiniju radnu snagu i ostvariti veći profit.

Stjecanje profita samo po sebi nije problem, već logičan i legitiman interes kapitala, no kada postane svrha sam sebi stvara velike probleme u sustavu, koje država svojim politikama mora zauzdati. Divlji kapitalizam kojem je Hrvatska izložena posljednja gotovo tri desetljeća stvorio je okružje u kojem je utrka poslodavaca u uvjetima rada i plaćama išla prema dolje i u konačnici dovela do odljeva stanovništva iz Hrvatske. Kada je nedostatak radne snage ozbiljno zaprijetio gospodarstvu, logično je bilo očekivati da su poslodavci naučili lekciju te da će poraditi na poboljšanju uvjeta rada (među kojima i većom ponudom stalnih poslova, odnosno ugovora o radu na neodređeno vrijeme) i povećanju plaća. Određeni pomaci jesu ostvareni, no apsolutno nedovoljno da bi moglo privući većinu nezaposlene domaće radne snage, ali ni zadržati već zaposlene radnike na nesigurnim poslovima i plaćama koje nisu dovoljne za život domaćem radniku pa, tko može, napušta Hrvatsku i odlazi raditi u inozemstvo. Poslodavci, međutim, dobro znaju da uvijek postoji netko tko je spreman raditi za manje, na kraju tako su postupali u međusobnoj konkurenciji domaćih radnika prethodnih desetljeća, i zato niti ne pokušavaju podizati plaće, nego traže uvoz strane radne snage vršeći snažan pritisak na Vladu RH. Dopuštanjem uvoza stranih radnika Vlada olakšava položaj poslodavaca pri tome znatno otežavajući uvjete domaće nezaposlene i zaposlene radne snage.

Naime, sve dok se uvozom omogućava dolazak nezaposlenih i slabo plaćenih radnika iz zemalja u kojim je cijena rada znatno niža nego u Hrvatskoj poslodavac nema razloga nuditi veće plaće na takvim radnim mjestima, čime bi ona postala zanimljiva i domaćem radniku. Upravo suprotno, cijena rada može ostati niska, dopuštanjem uvoza će se uvijek naći netko tko je spreman za takvu cijenu raditi, a domaći radnik ionako ima otvorena vrata prema zapadu. Jedan problem riješen, mnogi drugi stvoreni, no tko za to mari. To će ionako biti problem nekoga u budućnosti. A kada i taj strani radnik zbog razdvojenosti poželi dovesti svoju obitelj u Hrvatsku i nastaviti živjeti u Hrvatskoj, noseći se sa svim troškovima života u Hrvatskoj, tek tada će shvatiti da njegova plaća stvarno nije dovoljna za život, pa će i on krenuti put zapada, putem kojim su odlazili i još uvijek odlaze njegovi hrvatski kolege. Pitanje je samo što će tada poslodavci. Hoće li prestajati s radom? Hoće li to tada imati više ikakvog utjecaja ili je već sada kasno? Treba li Hrvatskoj poslodavac koji radniku za obavljeni rad nije u mogućnosti osigurati plaću od koje se može živjeti?

 

Zbog svega navedenoga, Nezavisni hrvatski sindikati nisu u mogućnosti prihvatiti predložene izmjene Zakona o strancima.

 

S poštovanjem

 

Predsjednik

Krešimir Sever, v.r.