Psihosocijalni rizici i poremećaji mišićno – koštanog sustava

23.10.2020.

NHS - Poremećaji mišićno - koštanog sustava kod radnika počinju se javljati tijekom razdoblja u kojem su se pojavili novi načini organizacije rada i upravljanja, usmjereni prema pojednostavljenju i fleksibilnosti proizvodnje i zapošljavanja u industrijskim i uslužnim sektorima u Europi. Povećan intenzitet rada povezan je sa sve većim teretom fizičkih, psihosocijalnih i organizacijskih ograničenja uzrokovanih različitim rizicima (kemijskim, buka i sl.) kojima je izložen sve veći broj radnika u industrijskom i uslužnom sektoru u Europi.

 

Organizacija rada, upravljački procesi i psihosocijalni faktori na poslu su ključni u razumijevanju i sprječavanju poremećaja mišićno - koštanog sustava. Oni utječu na uvjete pod kojima se rad obavlja te okolišne, psihosocijalne i biomehaničke karakteristike radnih situacija s kojima se radnici susreću. Stroga ograničenja u smislu stope rada i radnih postupaka u kombinaciji s visokom razinom odgovora zahtjevima klijenata često čine nužnim rad u kratkim rokovima i ostavljaju malo slobode za bavljenje nepredviđenim incidentima. Upravljačke prakse i strategije ljudskih potencijala diktiraju kvalitetu radnih odnosa i sustave ocjenjivanja rada. Upravljačke prakse imaju dvostruki utjecaj, one određuju ne samo ozbiljnost ograničenja pod kojim se rad obavlja već i individualne i kolektivne izvore dostupne radnicima kako bi ih svladali. Jedan od načina smanjivanja poremećaja mišićno – koštanog sustava je povećanje radnikovih individualnih i kolektivnih sloboda da iskoriste svoje profesionalne vještine i znanje kako bi slobodno izveli pokrete koji su potrebni za visoko kvalitetni rad.

Od 1990/2000-tih epidemija poremećaja mišićno koštanog sustava koja utječe na desetke milijuna europskih radnika koji pate od bolova na radu na redovnoj bazi (uključujući nekoliko stotina tisuća kojima je dijagnosticiran poremećaj mišićno – koštanog sustava) ide ruku pod ruku s drugom epidemijom – problemima mentalnog zdravlja povezanim s radom, koji su prije bili neobične pojave, ali koji mogu biti dovoljno ozbiljne da uzrokuju samoubojstva.

 

Istraživanja koja su obavljena u raznim poljima otkrila su povezanost između poremećaja mišićno – koštanog sustava i organizacijskih i psihosocijalnih faktora na poslu. Poremećaji mišićno – koštanog sustava i psihosocijalni faktori stoga mogu biti smatrani kao patološki utjecaji disfunkcionalne radne organizacije i rezultirajuće intenzifikacije posla.

 

 

Psihosocijalni faktori

 

Međunarodna organizacija rada definira stres kao štetne fizičke i emotivne odgovore uzrokovane neravnotežom između zahtjeva i sposobnosti da se osoba nosi s tim zahtjevima. Stres povezan s radom je određen organizacijom rada, oblikovanjem rada i odnosima na radu te se događa kada zahtjevi posla ne odgovaraju ili prelaze sposobnosti, izvore ili potrebe radnika, ili kada se znanje ili sposobnost osobe ili grupe ljudi da se nosi sa zahtjevima ne podudara s očekivanjima organizacijske kulture tvrtke.

 

Međunarodna organizacija rada definirala je psihosocijalne faktore na radu u smislu definicije stresa, odnosno u kontekstu povezanosti sa sadržajem rada, njegovom organizacijom i praksama upravljanja s jedne strane te radnikovih vještina i očekivanja s druge strane. Psihosocijalni faktori na radu se odnose na interakciju između i među radnim okolišem, sadržajem posla, organizacijskim uvjetima i radnikovim sposobnostima, potrebama, kulturom, koji mogu utjecati na zdravlje, izvođenje rada i zadovoljstvo poslom. Prema zajedničkom odboru Međunarodne organizacije rada i Svjetske zdravstvene organizacije, stresni psihosocijalni rizici u radnom okolišu su različiti i ima ih puno. Uključuju fizičke aspekte, određene aspekte organizacije i sustava rada, kvalitetu ljudskih odnosa u tvrtki. Europska agencija za zaštitu na radu određuje psihosocijalne rizike kao one povezane s oblikovanjem rada, njegovom organizacijom i upravljanjem kao i ekonomskim i socijalnim kontekstom rada, a koji rezultiraju povećanom razinom stresa i mogu dovesti do ozbiljnih pogoršanja mentalnog i fizičkog zdravlja.

 

Psihosocijalni faktori često nose emotivnu vrijednost, utječu na psihološku klimu u tvrtki i fizičko i mentalno zdravlje radnika.

 

Jedan od mogućih mehanizama s kojim psihosocijalni faktori mogu utjecati na mišićno – koštani sustav je izlaganje radnika nepovoljnim fizičkim faktorima. Posebno visoki zahtjevi posla mogu imati učinak na povećanje izloženosti štetnim fizičkim uvjetima rada ili dugoj fizičkoj neaktivnosti u istom zanimanju. Povećano izlaganje je dijelom uzrokovano dugim radnim satima koji su potrebni za odrađivanje visoko postavljenih zahtjeva posla. Visoki zahtjevi posla mogu voditi načinu rada s malo stanki, ali i neuobičajenim položajima, pokretima ili izloženosti silama. Visoki zahtjevi posla mogu promijeniti način rada i povećati mehaničko opterećenje. Npr. zadatak se može obavljati na nepovoljan način, kao što su brzi pokreti i/ili nošenje više tereta, a kako bi se rad obavio brže.

 

Drugo, vezi između psihosocijalnih rizika i poremećaja mišićno – koštanog sustava mogu posredovati simptomi stresa.

 

Stres je štetan fizički ili emotivni odgovor uzrokovan neravnotežom između percipiranih zahtjeva i percipiranih sredstava i sposobnosti osobe za nošenje s tim zahtjevima. Kronični stres je izvor fizičkih ili somatskih patologija ako trajna prisutnost stresora sprječava oporavak i obnovu ravnoteže. Patološki učinci se mogu pojaviti nakon dana, tjedana čak i godina nakon stresnog događaja kroz poremećaj regulacije sustava stresa.

 

Stres aktivira autonomni živčani sustav koji pokreće lučenje katekolamina (adrenalina i noradrenalina) koji kroz različite mehanizme smanjuju mikrocirkulacije u mišićima i mišićnim tetivama, a koji prirodno imaju nizak stupanj vaskularizacije. Navedeno utječe na mišićno – koštano tkivo kroz smanjenje opskrbljenosti hranjivim tvarima tetiva, ometanjem mehanizma za samopopravak od mikrolezija u tkivu tetiva zbog prekomjernog biomehaničkog ograničenja te na umor mišića i kroničnu mijalgiju.

 

Akutni stres potiče središnji živčani sustav koji, kroz hipotalamus aktivira hipofizu, koja potiče otpuštanje kortikoida kroz nadbubrežnu žlijezdu, a što može poremetiti ravnotežu hidrominerala u tijelu i rezultirati u povećanom zadržavanju natrija i tekućine, poticanjem početka stvaranja sindroma tunela kroz lokalne kompresije živaca od edematoznih susjednih tkiva (npr. tetiva). U slučaju kroničnog profesionalnog stresa proizvodnja kortizola može pasti ili stanični receptori mogu postati manje osjetljivi na kortizol, koji smanjuje granicu boli i potiče vidljivost poremećaja mišićno – koštanog sustava.

 

Stres aktivira središnji živčani sustav koji aktivira proizvodnju/otpuštanje protuupalnih citokina koji sudjeluju u lančanoj reakciji koja potiče početak ili povećanje ozbiljnosti boli neuropatskog tunela i upalne lezije tetiva. Ovi citoskini također se miješaju s mehanizmima za oporavak tkiva tetiva.

 

Psihopatološki mehanizmi koji odgovaraju kroničnom stresu također djeluju na hipokampus te lokus za lučenje serotonina, stoga mogu potaknuti početak mentalnih problema (depresiju) ili probleme sa spavanjem.

 

Dakle, psihosocijalni faktori povezani s radom mogu voditi k stresu koji će izazvati psihološke odgovore te može uzrokovati simptome poremećaja mišićno – koštanog sustava.

 

Stres može izazvati napetost u mišićima uzrokujući njihov umor ili može povećati trajanje aktivnosti mišića te smanjiti mogućnost za oporavak, pojačati doživljaj boli, ili smanjiti učinkovitost mehanizma za borbu protiv boli. Također, stres može izmijeniti fizičke i ponašajne odgovore na bol. Stres može smanjiti cirkulaciju i opskrbu tkiva kisikom, pogoršati kvalitetu tkiva i njegovu sposobnost da se oporavi kroz normalni hormonski proces.

 

Mnoge znanstvene studije dokazale su učinak psihosocijalnih faktora na poremećaje mišićno – koštanog sustava. Za bol u leđima najdosljedniji dokaz štetnog utjecaja na zdravlje postoji za zahtjeve posla (npr. visok intenzitet i vremenski pritisak), nisko zadovoljstvo poslom i niska potpora na poslu (volja nadređenih i kolega da slušaju i pomognu). Za bolove u vratu i ramenima najdosljedniji dokaz postoji za visoke zahtjeve posla. Dokazi pokazuju da su niski zahtjevi posla – poslovi ocijenjeni kao monotoni ili bez dovoljno uporaba vještina radnika – faktor rizika za bolove u vratu i ramenima.

 

Važnost shvaćanja uzroka poremećaja mišićno – koštanog sustava ogleda se u načinu rješavanja istoga. Kako poremećaje mišićno –koštanog sustava uzrokuje više faktora potreban je integriran i holistički pristup (koji obuhvaća fizičke i psihološke zahtjeve, koji se bavi ergonomijom i organizacijskim dijelovima posla) pri rješavanju problema poremećaja mišićno- koštanog sustava. (KR)

 

 

Izvori:

 

https://oshwiki.eu/wiki/Psychosocial_risk_factors_for_musculoskeletal_disorders_(MSDs)

 

https://www.etui.org/publications/reports/musculoskeletal-disorders-and-psychosocial-factors-at-work