Reprezentativno sfušan Zakon o reprezentativnosti

03.10.2012.

(NOVI LIST) Svi sindikati koji imaju radnike članove zaposlene u javnim ustanovama čija je glavna djelatnost u jednom od pet područja utvrđenih Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti 2007. godine, koje se mogu svesti pod nazivnik javne službe, pretendiraju li postati članovi pregovaračkog odbora za javne službe, do 28. listopada Povjerenstvu za utvrđivanje reprezentativnosti trebaju dostaviti podatke o broju svog članstva.

Nakon toga, u roku od 15 dana Povjerenstvo će donijeti rješenje kojim će utvrditi reprezentativnost sindikata za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena, ali svaka udruga koja je sudjelovala u postupku utvrđivanja reprezentativnosti može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom. On bi, pak, odluku o tome trebao donijeti u roku od 30 dana od dana podnošenja tužbe. Pa kada se sve zbroji i oduzme, pregovori za novi Temeljni kolektivni ugovor za javne službe najranije mogu krenuti tamo negdje oko 12. studenog, pod pretpostavkom da nitko od sudionika procesa neće pokretati upravni spor. S obzirom na tenzije nastale raskidanjem postojećeg TKU-a, pitanje je hoće li javne službe uopće dobiti novi TKU do trenutka isteka otkaznog roka onog otkazanog dokumenta.

Zakon o reprezentativnosti sa svakim novim pozivom za utvrđivanje sindikalnog članstva, otvara nove nedoumice, odnosno pokazuje kako je donesen preko koljena, bez razmišljanja. Da će sindikate natjerati na okrupnjivanje –što ne bi bilo loše – s obzirom na povijest njihova djelovanja, teško je vjerovati. Stoga preostaje samo jedno rješenje – gušenje sindikata. Koliko god to možda i nije bila zakonska intencija. Premda, i za takvo razmišljanje ima temelja. A to se, možda najbolje vidi upravo na javnim službama.

Prije svega, i prije no što je uopće javni poziv sindikatima upućen, poznato je da će pregovarački odbor imati 11 članova, a resorni ministar javno je izjavio i kako će jedan od sindikata u obrazovanju biti član tog pregovaračkog odbora. Ne bi li se to moglo tumačiti kao pokušaj političkog utjecaja na Povjerenstvo, odnosno nametanje mu rješenja? Naime, ono je tijelo koje donosi odluku o sastavu pregovaračkog odbora na temelju prikupljenih podataka o broju članova sindikata i ono je to koje odlučuje koliko će članova pregovarački odbor brojiti. To isto Povjerenstvo, prema zakonskim propisima i svim donesenim provedbenim aktima, predstavlja nadnaravno tijelo. Na čije se odluke nitko ne smije žaliti i koje ima ogromne ovlasti. No, njegov rad nije uputno preispitivati.

Iako zvuči nevjerojatno, pravilnikom o radu i načinu donošenja odluka povjerenstva, obavljene su dopune Zakona o reprezentativnosti. To je vjerojatno prvi puta da se dokumentom koji određuje način rada određene grupe ljudi, mijenja zakon. A to zadiranje u zakonski tekst vidljivo je upravo kod objave javnog poziva za sindikate koji djeluju u javnim službama, jer se tijelo zaduženo obaviti posao utvrđivanja reprezentativnosti sindikata ne poziva na zakonske odrebe nego poslovnik o svom radu! Točnije na članak 12. tog poslovnika kojim se, pak, uređuje nešto što se u samom tekstu Zakona o reprezentativnosti, očito, zaboravilo urediti. Pa, nakon što je Zakonom o reprezentativnosti izmjenjen Zakon o radu, sada se ide u još suludiju opciju. Poslovnikom o nečijem radu mijenja se, odnosno nadopunjuje zakon. I tako, imamo novi presedan. O kojem bi pravnici vjerojatno imali štošta za reći.