Pravo na isključenje nakon radnog vremena ulazi u zakonodavstvo Europske unije

05.02.2021.

GRANICA IZMEĐU POSLOVNOG I PRIVATNOG

Autor: Zoran Korda

Europski parlament pokrenuo je inicijativu za donošenje europskog propisa kojim bi svi radnici dobili 'pravo na isključenje'. To pravo omogućilo bi im da se bez straha od ikakvih posljedica nakon radnog vremena ne javljaju na poslovne pozive, niti odgovaraju na poslovne mailove

(tportal.hr) Problem dodatnog neplaćenog rada osobito je prisutan prilikom rada od kuće, koji se od izbijanja pandemije koronavirusa povećao za gotovo 30 posto.

 

Kako kod takvog oblika rada u pravilu nisu jasno definirani radni uvjeti, sve više poslodavaca razvija kulturu 'stalne uključenosti' koja negativno utječe na ravnotežu između poslovnog i privatnog života radnika.

 

Istraživanje Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta pokazalo je da je vjerojatnost dodatnog neplaćenog rada za osobe koje rade od kuće više nego dvostruko veća nego za zaposlenike koji rade u prostorima poslodavca.

 

Gotovo 30 posto takvih radnika na daljinu navodi da svaki dan ili nekoliko puta tjedno rade tijekom slobodnog vremena, za razliku od manje od pet posto radnika koji rade u uredima.

 

Premda je rad od kuće spasio mnoga radna mjesta i omogućio poduzećima preživljavanje koronakrize, mnogi zaposlenici angažirani su i izvan radnog vremena, što dovodi do učestalije pojave anksioznosti, depresije, izgaranja na poslu i drugih fizičkih i mentalnih problema.

 

Stoga su europski parlamentarci izglasali rezoluciju kojom pozivaju Europsku komisiju da predloži propis koji će omogućiti svima koji rade od kuće da se 'isključe' izvan radnog vremena.

 

Europski parlament smatra da je pravo na isključivanje temeljno pravo koje radnicima omogućuje da se ne bave radnim zadacima kao što su pozivi, e-pošta i druge digitalne komunikacije izvan radnog vremena. To obuhvaća godišnji odmor i druge slobodne dane.

 

U okviru europskog propisa trebalo bi utvrditiminimalne uvjete za rad na daljinute pojasniti radne uvjete, radno vrijeme i razdoblja odmora.

 

Pojedine europske zemlje već su poduzele korake u tom smjeru. Najdalje su otišle Belgija, Francuska, Italija i Španjolska te su zakonski regulirale 'pravo na isključenje'. Primjerice, u Francuskoj je još 2013. postignut nacionalni međusektorski sporazum o kvaliteti života na poslu, a 2016. 'pravo na isključenje' ugrađeno je u zakon o radu.

Neke zemlje (Češka, Litva, Poljska, Portugal) imaju posebne propise o radu na daljinu, ali su u njima identificirane samo njegove potencijalne prednosti, ali ne i potencijalni nedostaci.

 

U Hrvatskoj 'pravo na isključenje' nije zakonski propisano, ali je Zakonom o radu reguliran rad na daljinu kroz institut 'rada na izdvojenom radnom mjestu'. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, smatra da je potrebno jasno povući granicu između poslovnog i privatnog, ističući da imaju sve više pritužbi zaposlenika koji moraju stalno biti na raspolaganju poslodavcima.

 

Upozorava da je problem u tome što je u tekst rezolucije EP-a o pravu na isključenje ubačen i amandman koji praktično postupak donošenja direktive odgađa za tri godine.

 

Napominje da se tome oštro suprotstavila Europska konfederacija sindikata (ETUC), ističući kako je pravo na isključenje potrebno odmah regulirati, tim više što su europski sindikati u pregovorima s udrugama poslodavaca već postigli okvirni sporazum o tom pitanju.