Kako bi se to riješilo, EGSO je usvojio  paket od sedam sektorskih mišljenja, koji je kulminirao  sveobuhvatnim krovnim mišljenjem. Ta mišljenja zajedno naglašavaju uvjerenje EGSO-a da izazovi i nesigurnosti s kojima se EU suočava ne zahtijevaju postupne prilagodbe, već dublju strukturnu i stratešku promjenu europskog gospodarskog modela.

Cilj je institucijama EU-a, nacionalnim vladama, socijalnim partnerima i civilnom društvu pružiti jasne i provedive smjernice i preporuke. Ključni prioriteti:

Važnost socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja: podupiranje uloge sindikata i kolektivnog pregovaranja u pregovorima o pravednim plaćama i radnim uvjetima;

Mjere EU-a za rješavanje uzroka povećanja troškova života (tj. globalni čimbenici, korporativno profiterstvo, neodgovarajuća socijalna zaštita, porezne politike kojima se pogoduje bogatima): jačanje mreža socijalne sigurnosti kako bi se pružila potpora radnicima tijekom razdoblja gospodarskih teškoća ili nezaposlenosti;

Pozivanje na jasne smjernice EU-a, bolje izvješćivanje i kvalitetna radna mjesta uz snažnu zaštitu radnika,čime bi se osiguralo da plaće idu ukorak s inflacijom i rastućim troškovima života, čime bi se radnicima omogućilo zadržavanje  kupovne moći. EU mora služiti kao primjer kako bi osigurao da su sva radna mjesta dobra i da nijedan radnik ne bude zapostavljen;

Mjere za rješavanje problema poremećaja na jedinstvenom tržištu koji potiču rast cijena: snažnija provedba prava EU-a, dovršetak unije tržišta kapitala, bolja mobilnost radne snage, poboljšana infrastruktura i pristup zdravstvenoj skrbi. Trebalo bi procijeniti i učinak pravila o stambenom tržištu na cjenovnu pristupačnost;

Naglašavajući važnost usluga od općeg interesa za ublažavanje posljedica krize, pozivajući na veća javna ulaganja u socijalnu infrastrukturu, stanovanje i promet: promicanje politika kojima se stanovanje čini cjenovno, posebno za radnike s niskim i srednjim dohotkom;

Energetsko siromaštvo: postala je ključna dimenzija krize troškova života diljem Europe. S obzirom na to da su troškovi energije i prijevoza posljednjih godina naglo porasli – zbog nestabilnosti globalnog tržišta, zelene tranzicije i geopolitičkih napetosti – najveći teret snose radnici s niskim i srednjim dohotkom, koji se već suočavaju sa stagnacijom plaća i ograničenim financijskim maržama;

Izbjegavanje povratka na politike štednje i usmjerenije politike Europske središnje banke (ESB): to znači da se ESB ne bi trebao samo usko usredotočiti na inflaciju i politike štednje, već bi trebao uzeti u obzir širi učinak svojih odluka na radna mjesta, javna ulaganja i svakodnevne troškove života, posebno za najranjivije skupine.

Izvor: https://www.eesc.europa.eu/en/news-media/eesc-info/eesc-info-july-2025/articles/131176